mrak se skupio u kap rano jutro kao slap ulazi u sobu...
... dal` si ikad pitala tamne senke zidova ujutro gde odu.....
jutro ... zvoni telefon ..ne znam gde se nalazim i jedva se javljam... sa druge strane cujem dobro poznat glas ` gde si dusho, ustaaaaaaaaaj!!! `... ubacuje mi hiljadu informacija u mozak .. razmishljam,naravno sve je isto .. nikad se nece ni promeniti .. ni on, ni ja ...ni nas odnos...bez obzira na sve uwek je tu... oko mene bar... nikada stvarno nije bio los prema meni i uvek sam kraj njega imala sve ... mozda samo kad sam kraj njega ... mozda uvek... sad da iako pre nije bilo tako ... zar bih trebala da okrenem ledja svemu tome sad .. posle svega shto smo proshli ... shto sam ja proshla ... naravno da ne mogu... da ga ne volim ne bih bila ovde gde sam sada ... nikad ...
7 Komentari |
0 Trekbekovi